U povodu 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine
Piše: Dr. sci. Sedad Bešlija
U grčkoj mitologiji poznata je priča o morskim čudovištima Scili i Haribdi. Naime, Scila je šestoglava neman, a Haribda vrtlog, između kojih mornari moraju proći da bi došli do cilja. Ako se previše približe Scili možda se i mogu provući, ali sa gubitkom nekoliko ljudi iz posade, a ako se približe Haribdi upadnu u vrtlog i tu im je kraj.
Bosna kroz svoju dugotrajnu povijest, a zadnjih dva stoljeća posebno, konstantno živi između Scile (S komšija) i Haribde (H susjeda). Drugim riječima, između čekića i nakovnja. Odnosno, između dvije podjednako loše opcije. Ali, i pored takve sudbine i geopolitičkog prostora na kojem se nalazi, opstaje i ostaje, uz gubitke, naravno, koji su neminovni.
Prvi mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, jedan je od najvažnijih datuma u ukupnoj povijesti Bosne, a najvažniji u 20. stoljeću. Obilježavamo ga 33. godinu zaredom.
To je, sasvim sigurno, bio čin najveće demokratije i najvećeg legitimiteta u njenoj ukupnoj prošlosti.
Zašto? Zato što su tada prvi put u povijesti, od Kulina bana, svi državljani Bosne i Hercegovine s pravom glasa imali mogućnost, po savjesti i slobodno, glasati o sudbini države, ali i svi kolektiviteti, jer često se zaboravlja činjenica da su pored Bošnjaka i Hrvata, koji su masovno podržali nezavisnost u ukupnom zbiru od 64%, glasali i Srbi, minimalno sa 15%, i pored bojkota tadašnje najjače srpske strane SDS-a na čelu sa kasnije presuđenim ratnim zločincem Radovanom Karadžićem.
Kroz referendumsko pitanje, proklamovan je izraz suštinskog bića Bosne kroz stoljeća, da je jedinstvena, nedjeljiva, multietnička i multikonfesionalna te da pripada svim njenim građanima, narodima i ostalima koji u njoj žive.
To je bila jedna od najuspješnijih pravnih, političkih i diplomatskih izvedbi domoljubnih Bosnoljuba u tom vremenu. Mi se danas, nažalost, nedovoljno sjećamo niti znamo o tim ljudima koji su vodili procese na čelu sa Alijom Izetbegovićem niti im je odata dostojna pošta.
***
Nažalost, na takvu nezavisnost Bosne i Hercegovine koja je vrlo brzo dobila međunarodno priznanje i svoje mjesto u UN-u, čistu kao suza, izvršena je agresija i udruženi zločinački poduhvat komšija i susjeda uz pasivno posmatranje i saučešće tzv. međunarodne zajednice. Bosni, naprosto, nije bilo dozvoljeno da živi svoju legalnu i legitimnu nezavisnost!
Nametnuti nepravedni rat, a potom i nepravedni mir uz legalizaciju genocida i genocidnog projekta u vidu jednog entiteta učinili su referendumsko pitanje stalnog karaktera. Mi se stalno moramo pitati jesmo li za nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu? Nameće nam se to pitanje, stalno i iznova.
Građani Bosne i Hercegovine, i oni u iseljeništvu, žive kolektivnu traumu više od 30 godina uz stalno mentalno i psihičko nasilje zabrinuti za svoje sutra. To im je priredila najprije međunarodna zajednica koja ovu zemlju i dalje drži u stanju kontroliranog i zamrznutog haosa, i dalje je Bosna u njihovim politikama eksperiment u svjetskoj labaratoriji, a njeni građani, građani Evrope drugog reda kojima nisu namijenjeni standardi normalne države.
***
Za svaku državu, pa i Bosnu i Hercegovinu, postoji prijetnja po nezavisnost iznutra i izvana. Prijetnja iznutra je uvijek opasnija od one izvana. Jer nijedna tvrđava ne pada izvana već iznutra. Mi živimo privatizaciju svega i svačega. Do prije nekoliko godina fokus je bio na privatizaciji u smislu tajkunizacije koja vodi porijeklo iz ratnog profiterstva, sada je aktuelna tzv. elitna privatizacija u bijelim rukavicama i često, nažalost, sa titulama prof. dr.
U kontekstu pogubnosti za državu i njenu nezavisnost, ne vidi se velika razlika od onoga što godinama pokušava uraditi jedan entitet u državi i onoga što se, naprimjer, pokušava uraditi sa visokim obrazovanjem u Kantonu Sarajevo zadnjih nekoliko godina. Ishodište i ideja su identični: pohlepa, lični interes, bahatost, privatizacija. I to je nažalost samo završni čin dugotrajnog procesa uništavanja visokog obrazovanja. Ustvari, to je vjerovatno i najveća opasnost za državu i njenu nezavisnost odnosno pošteni dio stanovništva u ovoj zemlji.
Nezavisnost jedne države ne znači mnogo ako se svede na zastavu i himnu bez suštinskog sadržaja. Trebali bi kao društvo poraditi na kulturi dijaloga, na općem obrazovanju, znanju i odgoju, na jačanju institucija za opće dobro i korist, a ne samo vlastiti benefit. Veliki su i raznovrsni izazovi u postnormalnom svijetu u kojem živimo. Nužnost je svakodnevno raditi na kvaliteti vlastitog života, e da bi nam i država i društvo bili kvalitetniji, a nezavisnost sadržajnija i stabilnija.
Sretan Vam 1. mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!
Sarajevo, 1. mart 2025.